Mnogi Zrenjaninci veruju da se Karađorđev park oduvek nalazi tu gde je sada. To, ipak, nije tako, jer Karađorđev park spada u najmlađe zrenjaninske parkove.
Na mestu gde se sada nalazi formiran je 1954. godine.
– Na mestu gde se sada nalazi Karađorđev park nalazilo se vašarište i stari Zrenjaninci, i dan danas, ovaj kraj zovu upravo tako – vašarište – priča za portal zrenjaninski.com Vojislav Mraković, koji je svoj radni vek proveo u gradskim službama koje su bavile pejzažnom arhitekturom, a penziju dočekao u Direkciji za izgradnju i uređenje grada.
Vašarište se prostiralo na 11 hektara zemljišta i vašari su se u prvo vreme održavali dva, a kasnije pet puta godišnje.
Vašarište je bilo kapaciteta 1.500 grla, a stokom su trgovali trgovci iz Grčke, Italije, Srbije i, naravno, Mađarske. Prostor je oivičavao Stari Begej i do njega se moglo preko dva mosta. Jedan je bio na uglu Ljubljanske i Takovske ulice, gde i sada stoji krst čak iz tog vremena. Drugi most je bio iz Nemanjine.
Vašarište nije bilo pusto. Kao i na svakom mestu gde se trguje i gde ima puno ljudi smestili su se kafana, radionice zanatlija, pa čak i redakcija lokalnog lista. Vašarište je opasano drvoredom bagrema i kiselog drveta, a poslednji ostatak je kiselo drvo nedavno posečeno ispred kuće Aleksandra Sandića.
– Prostor na kom se nalazilo vašarište bio je odličan. U jednom trenutku se rodila ideja da se tu napravi novo naselje sa porodičnim kućama. Arhitekta Dragiša Brašovan, koji je inače zrenjaninski zet i jedno vreme je živeo i radio u Zrenjaninu, 1926. godine čak je projektovao naselje. Srećom, da li zbog para ili nekog drugog razloga, od te ideje se odustalo, pa je vašarište sačekalo Drugi svetski rat u izvornom obliku – priča Vojislav Mraković.
Karađorđev park je pravi gradski dragulj
Nakon završetka rata prvo je u centralnom delu tog prostora podignut spomenik žrtvama fašističkog terora, autora Aleksandra Solodova. Na tom mestu sahranjeni su posmrtni ostaci 200 žrtava, među njima i Žarka Turinskog, Žarka Zrenjanina i Koče Kolarova. Prilikom otvaranja spomenika, 4. avgusta 1946. godine, govorili su otac narodnog heroja Sonje Marinković i majka narodnog heroja Koče Kolarova.
Vrlo brzo rodila se ideja da se oko spomenika formira park. Na oko 50.000 kvadratnih metara zasađeno je drveće i napravljene su staze. Park je opasan bodljikavom živom ogradom.
U to vreme i ovim delom grada je stoka išla na pašu, pa se mladi park morao zaštiti. U park se ulazilo kroz kapije. Kasnije je ograda uklonjena i manje – više park je dobio oblik koji i danas ima. Zahvaljujući ideji velikog Zrenjaninca, Borisa Pavlova, u parku je napravljena Aleja velikana. Na obodu parka nikla je i hala „Medison“ (ne baš srećno rešenje, smatra naš sagovornik). Kasnije je park dobio i dečje igralište i trim stazu.
Pratite portal zrenjaninski.com i na Instagramu
– Treba da smo srećni što imamo ovakav jedan dragulj. Ne samo što su to pluća grada gotovo u samom centru, nego park može da se i unapredi primerenim sadržajima i da zaista, osim šetališta i odlične hladovine, u vreme vrućina postane i nešto više za Zrenjanince – smatra Mraković.
Ovo je tek jedna priča o Karađorđevom parku. Namera nam je bila da čitaocima portala zrenjaninski.com otkrijemo jedan deo grada o kojem ne znamo mnogo. Ujedno upućujemo i poziv čitaocima. Ukoliko imate želju da vam ispričamo priču o gradu, da otkrijemo nešto što vi ne znate, javite se. Sve što ste želeli da znate o Zrenjaninu, a niste imali koga da pitate, pitajte nas. Ako ne znamo mi, znamo ko zna.
Prijavite se na naš newsletter i jedanput nedeljno najvažnije vesti iz Zrenjanina i okoline stizaće na vašu e-mail adresu.
Dodaj komentar