• Predstavljamo vozače AS taksija: Perica Stojanović u udruženju od 2013.

    Perica Stojanović je član zrenjaninskog udruženja AS taksi od 2013. godine. U šali kaže da je jedan od osnivača, imajući u vidu koliko dugo je veran ovom taksi udruženju.   – Već sedam godina sam vozač AS taksija i vrlo sam zadovoljan. Ovo mi je osnovni posao, od njega živim i zato je jako važno […]

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    Predstavljamo vozače AS taksija: Perica Stojanović u udruženju od 2013.

    Perica Stojanović je član zrenjaninskog udruženja AS taksi od 2013. godine. U šali kaže da je jedan od osnivača, imajući u vidu koliko dugo je veran ovom taksi udruženju.

     

    – Već sedam godina sam vozač AS taksija i vrlo sam zadovoljan. Ovo mi je osnovni posao, od njega živim i zato je jako važno biti u udruženju koje vodi računa o svojim članovima – priča Peca za portal zrenjaninski.com.

     

    Da bi se opstalo u ovom nimalo lakom poslu, prvi i osnovni uslov je da volite da vozite.

     

    PROČITAJTE JOŠ: Šaljite fotografije fiskalnih računa i osvojite vredne nagrade!

     

    – Ko ne voli svoj posao, bolje i da ga ne radi. Ja volim da vozim, i to mi olakšava ovaj težak posao. Jer, pomislite samo da mirno sedite na jednom mestu deset sati, da ništa ne radite, kako bi vam bilo. A kamoli da deset sati vozite. Ali, kad volite to što radite, ništa vam nije teško – uverava naš sagovornik.

     

    Vozači sa putnicima često dele njihovo raspoloženje

     

    Za posao taksi vozača, po Pecinom mišljenju, najvažnije je strpljenje.

     

    – Morate biti strpljivi i uvažavati svoje putnike. Često se šalim pa kažem – mi smo i prijatelji, i doktori, i rame za plakanje – navodi Stojanović.

     

    Vrlo često on i kolege sa putnicima dele njihovo raspoloženje.

     

    – Neki su tužni jer ih je ostavila žena ili ih je napustio muž. Neki su srećni jer im se rodilo dete ili unuče, sin ili kćerka su im položili ispit… Nekada plaču, nekada se smeju. Ima i onih „veselijih“, znate na šta mislim, ali mi taksisti imamo iskustva i sa takvim putnicima – priča Peca.

     

    Da bi se opstalo u poslu u kom stradaju leđa, noge, ruke, Peca kaže da je najvažnija podrška poslodavca i, pre svega, porodice.

     

    – Naše radno vreme je specifično. Bez deset sati dnevnog rada nema govora o nekoj pristojnoj zaradi. Radi se vikendom, možda i najviše, radi se kad drugi ne rade, praznicima, po hladnoći i vrućini, noću… Da nemam podršku supruge i porodice, to jednostavno ne bih mogao – završava svoju priču Perica Stojanović.

     

    Prijavite se na naš newsletter i jedanput nedeljno najvažnije vesti iz Zrenjanina i okoline stizaće na vašu e-mail adresu.

     

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • Prijavite se na naš newsletter i jedanput nedeljno najvažnije vesti iz Zrenjanina i okoline stizaće na vašu e-mail adresu.

    Komentari 0

    Napiši komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


    NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Društvo