• KNJIGA ZA VIKEND: Književna preporuka Monike Solarov

    Lepi dani uvek su lepši uz aktivnosti koje nam prijaju. Nekima je čitanje najmilija stvar. Nekima nije, ali može da postane. Rubrika „Knjiga za vikend“ uvek se obraća onima koji su zainteresovani za pisanu reč ali i onima koji se neplanirano zadrže u čitanju književne preporuke. Ove nedelje govorimo o knjizi „Ja  sam Akiko“ Stefana […]

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    KNJIGA ZA VIKEND: Književna preporuka Monike Solarov

    Lepi dani uvek su lepši uz aktivnosti koje nam prijaju. Nekima je čitanje najmilija stvar. Nekima nije, ali može da postane. Rubrika „Knjiga za vikend“ uvek se obraća onima koji su zainteresovani za pisanu reč ali i onima koji se neplanirano zadrže u čitanju književne preporuke. Ove nedelje govorimo o knjizi „Ja  sam Akiko“ Stefana Tićmija, koju su zavoleli mnogi a preporučuje je Monika Solarov.

     

    „Za prvi vikend u novoj školskoj godini preporučujem poetični roman „Ja sam Akiko“ mladog pisca – pesnika Stefana Mitića Tićmija. Akiko je devojčica koja ima pege ali nema godine, mnogo je drugačija od ostale dece, ima čudne moći – razgovara sa peškirima i baobabom, piše pesme.

     

    Ja sam Akiko i volim leksikone. Bojim se ptica. Bojim se da govorim o svom prethodnom životu, o svojim prapočecima, o poljima. Ostaćete zabezeknuti kada otkrijem odakle zaista dolazim. Ako se uopšte usudim da otkrijem. AKIKO. Da se zovem u rikverc zvala bih se OKIKA.

     

    Boja očiju: nešto kao zagorelo mleko, samo svežije.

     

    Broj cipela: A-ČETIRI.

     

    Omiljena hrana: ona koju mi pripremi otac, znači bez luka, sa mnogo ljubavi.

     

    Omiljeni film: crnobeli; kad zažmurim, tad vidim sebe kao strip. Uokvirim se i kraj.

     

    Najbolji drug: peškir.

     

    Omiljena pesma: zvuk u tatinom automobilu kada uključi žmigavac i kada se čuje: TK TK TK TK TK TK.

     

    To me asocira na cvokotanje, kada nekog čekaš u kolima i cokćeš: C C C C C C C C .

     

    Nastala sam na poljima maslačka i dateline.

     

    Omiljeni slikar: onaj kome verujem. Omiljeni pesnik: onaj kome verujem. Omiljeni prijatelj: onaj kome verujem. To bi išlo tako u istom redu u leksikonu.

     

    I sve bi bilo u redu. I sa slikarima i sa pesnicima i sa prijateljima.

     

    Stefan se kroz monolog koji je osmislio za Akiko veoma spretno i nadahnjujuće igra rečima, podseća nas na prave vrednosti unutar svih nas, da je okej da se „ima drugačiji pogled na sneg“ i da se svi „drugačije topimo iznutra“.

     

    Škola nas oblikuje kao da smo plastelin, ali u dubini smo autentični i večni ako smo verni sebi. Lepa lektira za mlade školarce, a još više će, mislim, prijati onima koji su malo stariji od pisca.“

     

    Priredila: Aleksandra Idvorjan

     

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • Prijavite se na naš newsletter i jedanput nedeljno najvažnije vesti iz Zrenjanina i okoline stizaće na vašu e-mail adresu.

    Komentari 0

    Napiši komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


    NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Kultura