• VRBOVO PRUĆE NEISCRPNA INSPIRACIJA

    ZRENJANIN – Voja Latinović, vitalni 78- godišnjak od vrbovog pruća može da napravi što vam mašta izmašta. Sto, stolicu, fotelju, korpu veću, manju, police, stelaže, ma sve.     Korparijom sam počeo da se bavim sa 16 godina, priča Voja za portal zrenjaninski.com. Tada je u Zrenjaninu otvoreno preduzeće, tamo sam počeo da učim i […]

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    VRBOVO PRUĆE NEISCRPNA INSPIRACIJA

    ZRENJANIN – Voja Latinović, vitalni 78- godišnjak od vrbovog pruća može da napravi što vam mašta izmašta. Sto, stolicu, fotelju, korpu veću, manju, police, stelaže, ma sve.

     

    Voja Latinović
    Voja Latinović

     

    Korparijom sam počeo da se bavim sa 16 godina, priča Voja za portal zrenjaninski.com. Tada je u Zrenjaninu otvoreno preduzeće, tamo sam počeo da učim i radim, Bilo nas je 50 zaposlenih i bilo je lepo nekoliko godina ali onda je preduzeće propalo i ja sam nastavio da se korparijom bavim sam. I tako do danas, kaže Voja.

     

    Vrbe od kojih se koristi pruće, Voja sa suprugom Mirom gaji na svojim njivama pored Tise. Pruće se seče, pa kuva u specijalnom kazanu, ljušti i plete. I onda od njega nastaje ono što vam srce poželi.

     

    voja
    Voja Latinović u svom dvorištu

     

    Meni nije ništa teško, kaže Voja. Ovo je divan zanat od kog može odlično da se živi. Ali niko neće njime da se bavi. Ja kažem, dajte mi mlade ljude da ih obučim, sad bi bilo posla za 50 ljudi.Ne mogu da prihvatim sve što bih mogao da uradim, priča.

     

    Jer, Voja osim korparije ima još ljubavi. Možda najveća je cveće i biljke uopšte. U dvorištu ima pravu malu botaničku baštu.

     

    Ne znam šta od cveća i ukrasnog bilja nemam. Od palmi, limuna, fikusa, filadendrona, ukrasnog asparagusa, ruža, bugenvalija, hibiskusa.Volim da biljku proizvedem od svog semena, pa u mini plasteniku na primer posejem palme a onda ih odgajim do metra i više. Volim da kalemim voće. Imam u dvorištu krušku koja rađa plodove pet sorti. Tako imamo kruške od prvih ječmenki koje dospeju u julu do poznih u oktobru, smeje se Voja.

     

    voja
    Dvorište Voje Latinovića

     

    Ništa mu nije teško. Kaže, ujutru porani, treba mu 45 minuta da zalije baštu, onda sa ženom kreće na njive kraj Tise, gde je posejano sve što je jednoj porodici potrebno od luka, krompira, pasulja.

     

    Svoju vitalnost objašnjava time što radi bez prestanka. – Kad prestanem da radim, neću biti živ, kaže.

     

    A svoju životnu filozofiju ovako.Od korparije se može dobro živeti. Ja volim da kaplje.Po malo, ali stalno. Znate, kad curi, jako, onda brzo i prestane, priča Voja koji voli i da se druži i da dočekuje goste koji se dive onome što on i njegova životna saputnica uspeju da urade tako što ustanu svakog jutra i kreću na posao.

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • Prijavite se na naš newsletter i jedanput nedeljno najvažnije vesti iz Zrenjanina i okoline stizaće na vašu e-mail adresu.

    Komentari 0

    Napiši komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


    NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Društvo