Društvo YSLAJDER

PROZOR U PROŠLOST: PRVI FOTOGRAFI U NAŠEM GRADU

istvan-oldal
Atelje Ištvana Oldala

Godine 1853. fotograf Ištvan Oldal otvorio je prvu stalnu fotografsku radnju u našem gradu – Velikom Bečkereku. Zahvaljujući tome, u istorijama koje se bave proučavanjem i radom prvih fotografa na ovim prostorima, naš grad našao se na najvišoj istorijskoj lestvici, jer dok su Beograd i Beograđane, Zagreb i Zagrepčane, Ljubljanu i Ljubljančane, fotografisali putujući fotografi, Veliki Bečkerek i Velikobečkerečane u svom stalnom fotografskom ateljeu fotografisao je Ištvan Oldal stariji (1829 – 1916).

 

Atelje Ištvana Oldala

 

Prilagođavajući prostor za rad prilikama i vremenu u kome je živeo i radio, Oldal stariji birao je lokacije za svoju zanatsku, a danas bismo rekli i umetničku radnju, na prometnim mestima, koja su mu obezbeđivala veliki broj mušterija. Pri kraju XIX veka, zbog dobre lokacije, u prvom redu veoma bogatog rečnog saobraćaja koji se odvijao na reci Begej, blizine pijace, županijske zgrade i centra varoši, on svoju radnju preseljava u ulicu Gizela part (Obala Sonje Marinković br. 5), na obali Begeja, u kojoj se danas nalazi Izložbeni salon Istorijskog arhiva Zrenjanin.

 

U neobičnoj i lepoj zgradi od pečene cigle, s krovom od stakla, koji je obezbeđivao dovoljno svetlosti, radio je Ištvan Oldal stariji sve do 1902. godine, kada radnju preuzima njegov sin i naslednik Henrik Ištvan Oldal mlađi. U istorijatu ovoga ateljea ne smemo zaboraviti ni vrsnog fotografa Đuru Roknića koji je u ovaj „stakleni“ atelje ušao 1921. godine i u njemu radio sve do 1969. godine

 

Onovremenskim fotografskim aparatima, naši sugrađani, fotografi, bez svetlosti bliceva, oslikali su svoje savremenike, ulice, reku, zgrade – jednom rečju, grad u kome su živeli.

 

Ištvan Oldal stariji

Fotografiju kao svedoka prošlosti svako razume, umni ljudi, kao i oni koji to nisu, rušitelji i graditelji, jer vizuelna prošlost najlakše se uočava i razume i bez jezika nauke. Zbog toga nam je fotografija dragocena kao istorijski izvor koji nemuštim jezikom priča o prošlosti.

 

Na starim, požutelim fotografijama, urađenim savremenom tehničkom opremom ovih majstora, vreme je na tren zaustavljeno. Različiti likovi, odeća, stas, uhvaćeni pokret naših sugrađana „uslikanih“ u ateljeu Oldalovih, svedoče o statusu, etničkoj pripadnosti, običajima, naravima i njihovom bogatstvu.

 

I grad je menjao svoje lice, pa sa vremenske distance od skoro jednog veka, Oldalove razglednice svedoče da su „Veliki most“, odnosno bečkerečka ćuprija, kuća advokata Linjačkog ili stari muzej grada, zgrada opštine Veliki Bečkerek – Petrovgrad, kupališta, spomenici ili porušeni delovi ulica, bili značajna graditeljska baština, koja bi danas predstavljala spomenike kulture od izuzetnog značaja.

 

Stoga, sačuvane fotografije svedoče da graditeljsku baštinu treba sačuvati i poštovati. Ako je u prošlosti naš troimeni grad uspeo da izgradi i za danas, impozantne, lepe i korisne zgrade i druge građevine, nama je ostao lakši posao, da ih sačuvamo i održavamo.

 

Nada Boroš

Podeli članak
bomist stovarište zrenjanin
sinovoz
FAM